HIGH LEVEL OF KREATINE KYNASE IN RHEUMATHOLOGY PRACTICE

Authors:

Ivan Padjen, Marko Barešić, Marija Bakula, Dubravka Bosnić, Mirna Sentić, Miroslav Mayer, Mislav Cerovec, Goran Šukara, Nada Čikeš, Branimir Anić

Summary
Sažetak
Povišena vrijednost serumske kreatin kinaze (CK) učestali je razlog obrade u reumatološkoj ambulanti - u prvom redu zbog potrebe prepoznavanja upalnih miopatija, ali i ostalih entiteta u multidisciplinarnom okruženju. Analizirali smo bolesnike koji su u reumatološku ambulantu upućeni tijekom 2011. i 2012. godine zbog povišene vrijednosti CK kojima je prethodno isključena kardiogena etiologija povišenog CK. Ukupan broj pregledanih bolesnika bio je 23 (16 žena i 7 muškaraca). Vrijednosti CK prilikom prvog pregleda u reumatološkoj ambulanti kretale su se od 193 U/l, do 16373 U/l. Biopsija mišića učinjena je u 18/23 bolesnika (78,26 %). Upalna bolest mišića verificirana je u 13/23 (56,52 %) bolesnika, od čega je u 10/13 (76,92 %) postavljena dijagnoza polimiozitisa i u 3/13 (23,08 %) dermatomiozitisa. Nalaz biopsije mišića učinjene u 11/13 (84,61 %) bolesnika s upalnom mišićnom bolešću pokazao je upalni infiltrat karakterističan za miozitis, odnosno upalnu miopatiju. U jedne bolesnice s polimiozitisom i jedne s dermatomiozitisom nije učinjena biopsija mišića, nego je dijagnoza postavljena na temelju ostalih pokazatelja. Od preostalih 10/23 (43,48 %) bolesnika, u 2 je bolesnika i u jedne bolesnice postavljena dijagnoza definirane bolesti. U jednog bolesnika je biopsijom potvrđena mitohondrijska miopatija, a u drugog je postavljena dijagnoza distrofične miotonije tipa 2 uz patohistološki nalaz poremećaja oksidativne enzimske aktivnosti. U bolesnice s dijagnozom sistemske skleroze biopsijom nije utvrđen upalni miopatski uzorak, već nakupljanje mitohondrija koje može biti fiziološka varijanta, ali je opisana i u bolesnika sa sistemskom sklerozom. U 7 bolesnika nije dokazana mišićna bolest - u prilog takvog zaključka govori i normalan nalaz biopsije mišića učinjen u 4 slučaja (biopsija ipak učinjena zbog kliničke slike). Od ukupno 13 bolesnika s upalnom mišićnom bolešću bilo je 10 žena i 3 muškarca. Prosječna dob prilikom prvog pregleda bila je 53,43 godine (raspon 31-78 godina). Svim muškarcima u ovoj skupini postavljena je dijagnoza polimiozitisa. U 4 bolesnika s polimiozitisom utvrđeno je preklapanje s autoimunim bolestima ograničenima na jedan organ: Hashimotovim tiroiditisom u  3 bolesnice i primarnom bilijarnom cirozom u jedne bolesnice. U jedne bolesnice s dermatomiozitisom otkriven je karcinom bubrega, a u 2 bolesnika s polimiozitisom je u anamnezi bio poznat podatak o neoplazmi: karcinomu bukalne sluznice u jednog bolesnika i B-kroničnoj limfocitnoj leukemiji u druge bolesnice. Farmakološko liječenje upalnih mišićnih bolesti provedeno je u svih bolesnika osim u jednog bolesnika s polimiozitisom u kojeg je došlo do spontane normalizacije tegoba i vrijednosti CK. Od 12 liječenih bolesnika svi su liječeni glukokortikoidima (GK), 4/12 je uz GK dodatno liječeno azatioprinom te po 2/12 dodatno metotreksatom, antimalarikom i intravenskim imunoglobulinima. Primjenom >2 lijeka liječeno je 2/12 bolesnika, i to kombinirano GK, metotreksatom i intravenskim imunoglobulinima, a uz navedeno je u jednog bolesnika uveden i antimalarik. Povišene vrijednosti CK nisu isključivo vezane uz upalne miopatije. Detaljna reumatološko internistička obrada te multidisciplinarni pristup reumatologa-internista, neurologa, patologa, fizijatara i ostalih potrebni su radi ranog postavljanja točne dijagnoze i što ranijeg ispravnog liječenja.

Vol.: 59

Preuzmi PDF