PATOFIZIOLOGIJA KRONIČNE BOLI

Jadranka Morović-Vergles

The International Association for the Study of Pain (ISAP) describes pain as “an unpleasant sensory and emotional experience associated with actual or potential tissue damage, or described in terms of such damage”. Pain is the sensation that usually arises when noxious stimulus causes real or potential damage to bodily tissue. The neural encoding and further processing elicited by such stimuli is called nociception. Pain can be essentially divided into two categories: adaptive and maladaptive. Adaptive pain contributes to survival by protecting organism from injury. Contrary, maladaptive pain is an expression of the pathologic operation of nervous system. Chronic pain in humans has been arbitrarily defined as pain lasting for more than 6 months. It is not only results from prolonged sensitization of nociceptive neurons but also from influence of social and psychological factors.

Bol je prema Međunarodnom udruženju za proučavanje boli (IASP) defi nirana kao neugodan osjećaj i osjećajni doživljaj povezan sa stvarnim ili potencijalnim oštećenjem tkiva ili opisan u vrijeme takvog oštećenja. Bolni osjeti nastaju putem nocicepcijskog sustava koji pri opasnosti od oštećenja ili postojećim oštećenjima tkiva stvara bolne podražaje te ih provodi u središnji živčani sustav. U osnovi, bol možemo podijeliti u dva razreda: prilagođenu (adaptivnu) i neprilagođenu (maladaptivnu). Prilagođena bol pridonosi preživljenju jer štiti organizam od ozljede. Neprilagođena bol, naprotiv, je izražaj patološkog stanja živčanog sustava. Kronična bol definirana je kao bol koja traje dulje od 6 mjeseci. Nije samo rezultat produljene osjetljivosti nociceptivnih neurona već također i utjecaja socijalnih i psiholoških čimbenika.