NAČELA REHABILITACIJE BOLESNIKA SA SPONDILOARTRITISOM

Tonko Vlak

Spondyloarthritides (SpA) cover the group of heterogeneous inflammatory rheumatic diseases, being chronic by duration and progressive by development, including ankylosing spondylitis (AS) and psoriatic arthritis (PsA). Although it is a question of clinically different entities, this big group of rheumatic diseases has got numerous common clinical, functional, radiological and genetic features which make them different from the other inflammatory rheumatic diseases  One of the most important approaches to the treatment of SpA patients is medical rehabilitation and monitoring their functional status, as these diseases are followed by notable functional seizures on axial skeleton and affected joints, resulting in signifi cant disabled conditions related to activities of daily living, quality of life and professional activities. Although in all valid and accepted recommendations for treatment of SpA, among which AS and PsA are most frequent, there is obligation to apply rehabilitation treatments (as a form of non pharmacological treatment) and everyday experiences testifies to that to large degree, but in medical literature there are few actual and precise data of such a treatment. Meta-analyses and observation studies, evaluating the results of scarce randomized controlled studies, mention the application of kinesitherapeutic procedures, hydrotherapy and bath therapy in the process of treatment and rehabilitation of SpA patients, but their results don’t have enough credibility for explanation and acceptance of such outcomes. In conclusion, medical rehabilitation which is most frequently based on kinesitherapeutic models, has to be an integral part of non pharmacological treatment of SpA, including all other procedures of physical therapy (ultrasound, cryotherapy, electrotherapy, laser) which have symptomatic effect and significantly complete useful impact of medical gymnastic, having major effects on the increase of functional capacity, with the obligation of more frequent, scientifi cally established monitoring and evaluation of non pharmacological treatment effect.

Spondiloartritisima (SpA) nazivamo skupinu heterogenih, po trajanju kroničnih, po tijeku progresivnih, upalnih reumatskih bolesti, gdje spadaju ankilozantni spondilitis (AS), reaktivni artritis, psorijatički artritis (PsA) i artritisi povezani s upalnim crijevnim i očnim bolestima. Iako se radi o klinički, međusobno bitno različitim entitetima, ova velika skupina bolesti ima brojna zajednička klinička, funkcijska, radiološka i genetska obilježja, kojima se jasno razlikuje od ostalih upalnih reumatskih bolesti. Jedan od najvažnijih pristupa liječenju bolesnika sa SpA jest medicinska rehabilitacija i praćenje njihovog funkcijskog statusa, budući da ove bolesti prate značajni funkcijski ispadi na aksijalnom skeletu i zahvaćenim zglobovima, dovodeći do značajne onesposobljenosti u svezi svih aktivnosti dnevnog življenja i brojnih profesionalnih aktivnosti. Iako u svim važećim i prihvaćenim preporukama za liječenje SpA, od kojih su u populaciji najčešći AS i PsA, postoji obveza rehabilitacijskih tretmana i korištenje fizikalne terapije (kao oblika nefarmakološkog liječenja), a svakodnevna praksa to uvelike i potvrđuje, vrlo malo je konkretnih i preciznih podataka o uspješnosti ovakvog liječenja u medicinskoj literaturi. Metaanalize i opservacijske studije, koje evaluiraju rezultate malobrojnih randomiziranih, kontroliranih studija, spominju korištenje kineziterapijskih procedura, hidroterapije i balneoterapije u procesu liječenja i rehabilitacije bolesnika sa SpA, a njihovi rezultati nemaju snagu vjerodostojnosti dovoljnu za tumačenje i prihvaćanje takvih rezultata. Dakle, medicinska rehabilitacija, koja se najčešće zasniva na kineziterapijskim modelima mora biti sastavni dio nefarmakološkog liječenja SpA, uz čitav niz ostalih procedura fizikalne terapije, koje imaju simptomatsko djelovanje, a značajno upotpunjuju korisno djelovanje medicinske gimnastike (ultrazvuk, krioterapija, elektroterapija, laser...), djelujući prije svega na povećanje funkcijskog kapaciteta lokomotornog statusa, uz obavezu češćeg znanstveno utemeljenog praćenja i evaluacije učinka nefarmakološkog liječenja.