Complex regional pain syndrome
Authors:
Nevenka Rihtarić
Summary
Sažetak
Kompleksni regionalni bolni sindrom (CRPS) je karakteriziran bolnim vazomotornim i trofičkim poremećajima mišićno-koštanog sustava, kože, vaskularnog sustava i periartikularnih struktura. Etiologija CRPS nije u cjelosti razriješena, ali se po kliničkoj slici može zaključiti da se radi o vazomotornoj nestabilnosti i disregulaciji vegetativnog živčanog sustava. Uzroci nastanka CRPS mogu biti mnogobrojni: traume; kirurški zahvati na lokomotornom sustavu; neurološke bolesti i ozljede, kao CVI s posljedičnom hemiplegijom; kardiovaskularne bolesti - infarkt miokarda, koronarna tromboza; uzimanje nekih lijekova - antituberkolitici, antiepileptici, barbiturati i dr. Ovaj sindrom, poradi svoje složenosti susretali smo pod različitim nazivima: Sudeckov sindrom, algodistrofija, kauzalgija, akutna koštana atrofija, posttraumatska osteoporoza, posttraumatski vazospazam, sindrom rame-šake, refleksna simpatička distrofija... Najnoviji naziv ove bolesti je kompleksni regionalni bolni sindrom - CRPS. Zašto? Kompleksni izražava raznolikost kliničkih manifestacija kod bolesnika tijekom trajanja, uz mogućnost upale te autonomnih, kutanih, motoričkih i distrofičkih promjena. Regionalni - zahvaćena određena regija - najčešće šaka i stopalo, ali se bol može širiti i izvan područja početne lezije. Bolni - ključan simptom ove bolesti je bol (neproporcionalna veličini ozljede). Sindrom - skup različitih simptoma međusobno povezanih. Simptomi: bol, oteklina, trofičke smetnje (koža, nokti, kosa), poremećaj autonomnog živčanog sustava (vazomotorni i sudomotorni), senzorni poremećaji (alodinija hiperalgezija, hiperestezija, hipoestezija i disestezija). Razlikujemo tri stadija CRPS-a: akutni stadij - obično traje 1-3 mjeseca, distrofi čki 3-6 mjeseci i atrofički nekoliko mjeseci do godinu i više. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze i kliničke slike, laboratorij je nespecifičan, rtg nalazi u kasnijem stadiju, troetapnom scintigrafijom, termografijom, angioscintigramom, MMT te psihološkim testovima. Liječenje je vrlo važno započeti što ranije. Uz medikamentoznu terapiju vrlo važnu ulogu ima fi zikalna terapija kojoj je cilj smanjiti bol i oteklinu te restitucija funkcije (gibljivost zglobova, snaga mišića, koodinacija). Ako ovaj vid liječenja ne poluči rezultate, preostaju kirurške intervencije u smislu blokada boli te psihoterapija. To je dugotrajan i mukotrpan posao što za bolesnika, ali i medicinski tim koji se njime bavi.
