Klasifikacijski kriteriji za sistemski eritemski lupus

Višnja Prus

Systemic lupus erythematosus (SLE) is a systemic autoimmune inflammatory disease with highly heterogeneous clinical manifestations and of unknown etiology. Due to the need to homogenise different phenotypes (clinical and laboratory) and conduct various clinical studies, in order to better understand and treat this complex disease, different classification tools have been developed and used over the decades – criteria based on the presence of individual disease manifestations and quality indicators in laboratory medicine. Classification tools were often used as auxiliary diagnostic criteria, which is not justified due to their high specificity
and low sensitivity. The criteria have changed, they were supplemented and corrected over time, which resulted in a higher level of specificity and sensitivity. The opinion of an expert clinician is still the basis for the diagnosis of SLE, while the purpose of the classification criteria is to form well-defined homogeneous cohorts for further clinical research.

Sistemski eritemski lupus (SLE) jest sustavna autoimunosna upalna bolest izrazito heterogene kliničke slike, nepoznate etiologije. Zbog potrebe za homogeniziranjem različitih fenotipa (kliničkih i laboratorijskih) te provođenja kliničkih studija s ciljem boljeg razumijevanja i liječenja ove kompleksne bolesti, tijekom desetljeća formirani su i korišteni različiti klasifikacijski alati – kriteriji temeljeni na zastupljenosti pojedinih očitovanja bolesti i laboratorijskih pokazatelja. Nerijetko su korišteni kao pomoćni dijagnostički kriteriji, što nije opravdano s obzirom na njihovu visoku specifičnost, a nisku osjetljvost. Tijekom vremena kriteriji su se mijenjali, nadopunjavali i korigirali, što je rezultiralo većom specifičnošću i osjetljivošću. I dalje je mišljenje iskusnog kliničara temelj dijagnoze SLE-a, dok je namjena klasifikacijskih kriterija formiranje dobro definirane homogene kohorte za klinička istraživanja.