CLINICAL ASSESSMENT, WORKUP AND TREATMENT OF MENISCUS TEARS: COMPARISON OF CONSERVATIVE AND SURGICAL APPROACH

Nina Špiljak-Vučinović, Alan Mahnik

Introduction: Meniscus tears represent a significant challenge in orthopaedic practice, in which the selection of an optimal therapeutic approach often depends on multiple factors. Materials and methods: This paper provides a comprehensive review of meniscus tear treatment with a focus on comparing non-surgical and surgical approaches. The anatomy and physiology of the meniscus are analysed in detail, as well as diagnostic methods for injuries, such as magnetic resonance imaging and clinical examinations. The paper explains the difference between traumatic and degenerative meniscus tears, describing their characteristics and optimal therapeutic approaches. The treatment methods described in this paper are compared, and further divided into non-surgical and surgical treatments. Results: Nonsurgical treatment, including physical therapy, use of nonsteroidal anti-inflammatory drugs (NSAIDs), and intra-articular
injections, is compared to surgical methods such as arthroscopic partial meniscectomy (APM) and meniscal repair techniques. While non-surgical treatment is the first choice for degenerative tears, surgical treatment is more commonly used in traumatic tears, especially in the treatment of younger patients. Platelet-rich plasma (PRP) has shown the best results as a form of therapy used for reducing pain and improving joint function in traumatic tears. Surgical treatment, especially meniscal repair surgery, shows better long-term functional outcomes despite a higher reoperation rate (16.5%) compared to arthroscopic partial meniscectomy (1.4%). Meniscal repair, despite the higher reoperation rate, ensures better long-term functional results than meniscectomy. Conclusion: The importance of an individualized treatment approach is emphasized, taking into account factors such as patient age, type of injury, and
long-term functional outcomes. Recent studies have further highlighted the cost-effectiveness of meniscal repair procedures when considering the reduced risk of osteoarthritis development and the potential need for future knee replacement surgery.

Uvod: Ozljede meniska predstavljaju značajan izazov u ortopedskoj praksi, gdje odabir optimalnoga terapijskog pristupa često ovisi o više čimbenika. Materijal i metode: Ovaj rad pruža sveobuhvatan pregled liječenja ozljeda meniska s posebnom pozornošću na usporedbu neoperacijskih i operacijskih pristupa. Detaljno se analiziraju anatomija i fiziologija meniska, kao i dijagnostičke metode ozljeda poput magnetne rezonancije i kliničkih testova. Rad objašnjava razliku između traumatske i degenerativne ozljede meniska, opisujući njihove karakteristike i optimalne terapijske pristupe. Rezultati: Kroz rad se uspoređuju metode liječenja s podjelom na neoperacijsko i operacijsko liječenje. Neoperacijsko liječenje, uključujući fizikalnu terapiju, primjenu nesteroidnih protuupalnih lijekova (engl. nonsteroidal anti- inflammatory drugs, u daljnjem tekstu NSAID) i intraartikularne injekcije uspoređuju se s operacijskim metodama poput artroskopske djelomične meniscektomije (u daljnjem tekstu ADM) i tehnikama šivanja meniska. Dok je neoperacijsko liječenje prvi izbor kod degenerativnih ozljeda, operacijsko liječenje češće se primjenjuje kod traumatskih ozljeda, posebno u mlađih pacijenata. Plazma bogata trombocitima (engl. platelet riched plasma, u daljnjem tekstu PRP) kao oblik terapije istaknula se najboljim rezultatima u smanjenju boli i poboljšanju funkcije zgloba kod traumatskih ozljeda. Operacijsko liječenje, osobito šivanje meniska, pokazuje bolje dugoročne funkcionalne ishode unatoč višoj stopi reoperacija (16,5%) u usporedbi s artroskopskom djelomičnom meniscektomijom (1,4%). Šivanje meniska, unatoč višoj stopi reoperacija, dugoročno osigurava bolje funkcionalne rezultate od meniscektomije. Zaključak: Potreban je individualiziran pristup liječenju, uzimajući u obzir čimbenike poput dobi pacijenta, vrste ozljede i dugoročnih funkcionalnih ishoda.