Sjőgrenov sindrom – evaluacija dijagnoze i liječenja u svjetlu umjetne inteligencije i transhumanizma – Quo vadis?

Jasenka Markeljević

Sjögren’s syndrome (SjS) is a systemic autoimmune disease (AID) of multifactorial etiopathogenesis and polymorphic symptomatology, which is manifested by a diverse spectrum of immunological and clinical parameters. The im mune system, acting harmoniously like a symphony directed by the expression of genes that regulate immunomodulation mediated by the neuro-endocrine-humoral system (NEH) controls the activation of autoimmunity. Disturbed NEH homeostasis associated with endogenous and exogenous factors in genetically predisposed individuals leads to the activation of systemic and local autoimmunity, morphological and/or functional damage to mucous membranes, tissues and organs, due to complex interactions of the serotonergic and endocrine systems, cellular and humoral immunity, pro-inflammatory cytokines and neuropeptides. The contemporary paradigm in the evaluation of local and
systemic autoimmunity based on the reductionist approach of singling out individual “triggers” is opposed by a comprehensive approach complementary to the heterogeneous nature of SjS. The clinical picture of SjS varies from a local, glandular form, like dryness of all mucous membranes, usually the eye and oral cavity, to a systemic extraglandular manifestation in the form of involvement of the interstitium and tissues of other organ systems. New scientific knowledge in the field of nanotechnology and proteogenomics has stimulated the rise of Predictive, Preventive, Personalized and Participatory Medicine, so-called P4 medicine, enabling more precise diagnosis and prediction of the outcome of SjS. In light of the “mosaic of autoimmunity”, evolution into another AIB, accelerated atherogenesis, cardiovascular risk and potential malignant alteration, SjS requires a multidisciplinary approach in the evaluation of diagnostic and
therapeutic protocols. The implementation of artificial intelligence (AI) in the field of medicine has contributed to a more objective and precise identification of morphological and histopathological characteristics of salivary glands and immunological parameters, which are crucial for the diagnosis and classification of SjS, disease prognosis and individualization
of specific therapy. By shaping diagnostic and therapeutic algorithms in the wake of transhumanism that seeks to transform the human essence, the application of AI compels us to apply clear ethical guidelines in the context of cost/benefit analysis of P4 medicine, i.e., potential discrimination against patients. Quo vadis? It is a question to which we find the answer in the conscientious, ethical and professional application of scientific achievements for the benefit of our patients, the present and future of our civilization.

Sjőgrenov sindrom (SjS) je sustavna autoimuna bolest (AIB), multifaktorijalne etiopatogeneze i polimorfne simpomatologije koja se očituje raznolikim spektrom imunoloških i kliničkih parametara. Imunološki sustav djelujući skladno poput simfonije dirigirane ekspresijom regulacijskih gena imunomodulacije, posredovan je neuro-endokrinohumoralnim sustavom (NEH) kontrolirajući aktivaciju autoimunosti. Poremećena NEH homeostaza udružena s endogenim i egzogenim čimbenicima u genetski predisponiranih osoba dovodi do aktivacije sustavne i lokalne autoimunosti, morfološkog i/ili funkcijskog oštećenja sluznica, tkiva i organa, uslijed kompleksnih interakcija serotonergičnog i endokrinog sustava, stanične i humoralne imunosti, proupalnih citokina i neuropeptida. Dosadašnjoj paradigmi u evaluaciji lokalne i sustavne autoimunosti temeljenoj na reducionističkom pristupu izdvajanja pojedinačnih okidača (‘trigera’) suprotstavljen je sveobuhvatan pristup komplementaran heterogenoj prirodi SjS. Klinička slika SjS varira od lokalnog, glandularnog oblika u vidu suhoće svih sluznica, najčešće oka i usne šupljine do sustavnog ekstraglandularnog oblika u vidu zahvaćanja intersticija i tkiva ostalih organskih sustava. Nove znanstvene spoznaje na području nanotehnologije i proteogenomike potaknule su uzlet prediktivne, preventivne, personalizirane i participacijske (tzv. P4) medicine omogućivši precizniju dijagnostiku i predviđanje ishoda SjS. U svjetlu „mozaika autoimunosti”, evolucije u drugu AIB, ubrzane aterogeneze, kardiovaskularnog rizika i potencijalne maligne alteracije SjS zahtjeva multidisciplinarni pristup u evaluaciji dijagnostičkih i terapijskih protokola. Implementacija umjetne inteligencije (UI) u područje medicine pridonijela je objektivnijoj i preciznijoj identifikaciji morfoloških i histopatoloških obilježja slinovnica i imunoloških parametara, ključnih za dijagnozu i klasifikaciju SjS, prognozu bolesti i individualizaciju specifične terapije. Oblikujući dijagnostičko terapijske algoritme u osvit transhumanizma koji teži transformaciji ljudske biti, primjena UI obvezuje nas na primjenu jasnih etičkih smjernica u kontekstu ‘cost/benefit’ analize P4 medicine, odnosno potencijalne diskriminacije bolesnika. Quo vadis? Pitanje je na koje odgovor nalazimo u savjesnoj, etičnoj i stručnoj primjeni znanstvenih dostignuća na dobrobit naših bolesnika, sadašnjosti i budućnosti naše civilizacij.