UČINAK FIZIKALNE TERAPIJE KOD NAJTEŽIH STRUKTURNIH PROMJENA NA KOLJENIMA USLIJED OSTEOARTRITISA

Nedima Kapidžić-Bašić, Dževad Džananović, Suada Kapidžić-Duraković, Šahza Kikanović, Suada Mulić-Bačić, Asja Hotić-Hadžiefendić

In the most severe form of structural changes on knee caused by osteoarthritis non-surgical treatment provide minimal results and a question of its purpose is being raised. Aim of the study was to examine the possibilities of physical treatment of patients with the most severe degree of structural changes caused by knee osteoarthritis. Examination was conducted on 60 patients that were on physical treatment because of the knee OA. Structural changes are evaluated by Kellgren-Lawrence scale, functional ability by Lequesne index, and pain by Visual analog scale. Physical treatment lasted for 4 weeks. After the physical treatment there was a significant improvement of functional ability (p=1.78E-07), but the size of improvement was reduced by the level of structural changes. It was significantly lower in IV class in relation to III and II class (p<0.05). Physical treatment has lower affect by patients with the most severe form of structural changes caused by knee osteoarthritis, but it still can help patients to ease the appearance of complete dependence on other people’s help.

Kod najtežih strukturnih promjena na koljenima, usljed osteoartritisa, nekirurški tretman daje minimalne rezultate i postavlja se pitanje njegove svrsishodnosti. Cilj je rada ispitati kakve su mogućnosti fizikalne terapije kod bolesnika s najtežim stupnjem strukturnih promjena nastalih usljed osteoartritisa koljena. Ispitivanje je vršeno na 60 bolesnika koji su bili na fizikalnoj terapiji zbog OA koljena. Strukturne su promjene ocjenjene sa skalom po Kellgren-Lawrenc-u, funkcionalna sposobnost sa Lequesne indeksom, a bol sa Vizualnom analognom skalom. Fizikalna je terapija trajala 4 tjedna. Nakon fizikalne terapije došlo je do signifikantnog smanjenja jačine bola i do signifikantnog poboljšanja funkcionalne sposobnosti (p=1,78E 07), ali se veličina poboljšanja smanjivala s težinom strukturnih promjena, bila je signifikantno manja u IV. klasi u odnosu na III. i II. klasu (p<0,05). Fizikalna terapija ima manji učinak kod bolesnika s najtežim strukturnim promjenama nastalim zbog osteoartritisa koljena, ali još uvijek može pomoći bolesnicima da ublaže nastanak potpune ovisnosti o tuđoj pomoći.