Učinak biomagnetoterapije na bol i funkciju u bolesnika s osteoartitisom šaka

Diana Balen, Tomislav Nemčić, Tatjana Kehler, Frane Grubišić, Valentina Matijević, Velimir Šušak, Štefanija Opalin, Simeon Grazio

U literaturi postoje kontradiktorni podaci glede učinka magnetoterapije u različitim stanjima lokomotornog sustava. Kako su parametri biomagnetoterapije primjenom suvremenih aparata poboljšani, za očekivati je da će biomagnetoterapija imati potencijalno pozitivan učinak na određene reumatološke bolesti, uključujući i osteoartitis šaka. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi učinak biomagnetoterapije na bol i funkciju šaka u bolesnika s osteoartritisom šaka. U istraživanju je sudjelovalo 30 konsekutivnih bolesnika s verificiranom dijagnozom osteoartritisa šaka (prema kriterijima Američkog reumatološkog društva) s intenzitetom boli u šakama ≥ 4 (na VAS od 0-10). Bolesnici su bili nasumice podijeljeni u dvije jednakobrojne skupine, te nisu znali kojoj skupini pripadaju. Svi su bolesnici provodili terapijske vježbe (snaženja i opsega pokreta), nakon čega je provedena biomagnetoterapija kroz 15 dana (3 tjedna, izuzev subote i nedjelje). U istom razdoblju polovica bolesnika (aktivna skupina) primala je biomagnetoterapiju na šake u trajanju od 15 minuta, uz frekvenciju magnetnog polja od 900-1500 Hz i snagu od 0,5-52 Gaussa (aparat NiTe 50G - Festta), dok je druga polovica (“sham” skupina) primala placebo-biomagnetoterapiju (aparat nije uključivan). Podaci varijabli od interesa (intenzitet boli u mirovanju i pokretu, globalna bolesnikova i ispitivačeva procjena, snaga stiska šake, udaljenost jagodice prsta od dlana te AUSCAN upitnik) su prikupljeni na početku, nakon 15 terapija te mjesec dana od svršetka terapije. U inicijalnom mjerenju nisu zabilježene razlike između dviju skupina, osim u varijabli “Snaga stiska šake” (p=0,01), što se pokazalo i u fi nalnom testiranju (p=0,04). Statistički značajno poboljšanje nađeno je između inicijalnog, tranzitivnog i fi nalnog mjerenja u varijablama “Bol u šakama u mirovanju” (F=3,68; p=0,028), “Bol u šakama u pokretu” (F=3,85; p=0,025), “Globalna bolesnikova ocjena” (F=7,92; p=0,001), “Globalna liječnikova ocjena” (F=5,73; p=0,005) te u varijablama AUSCAN-a: “Ukupno bol” (p=0,02), “Ukupno tjelesne funkcije (p=0,01)” i “Ukupno (p=0,01) u svih bolesnika. Međutim, između aktivne i “sham” skupine nije zabilježena statistički značajna razlika ni u jednoj od testiranih varijabli. U našem uzorku bolesnika s osteoartritisom šaka kinezioterpija je imala povoljan učinak na bol i funkciju, ali biomagnetoterapija nije pokazala značajan pozitivni učinak.