TJELESNA SPOSOBNOST I POVEZANOST SA STATUSOM VITAMINA D U HRVATSKIH ŽENA U POSTMENOPAUZI

Nadica Laktašić Žerjavić, Đurđica Babić-Naglić, Božidar Ćurković, Mirko Koršić, Željka Crnčević-Orlić, Zdenko Kovač, Porin Perić, Iva Žagar, Kristina Kovač Durmiš

Tjelesna sposobnost definirana je kao sposobnost izvođenja različitih standardiziranih zadataka koji ukazuju na mišićnu snagu i brzinu te na ravnotežu i ima prediktivnu vrijednost za brojne važne sa zdravljem povezane događaje u različitim populacijama. Povezana je s mortalitetom i morbiditetom, trenutnom razinom onesposobljenosti i kvalitetom života ali i s predviđanjem razine onesposobljenosti i kvalitete života u budućnosti. Treba razlikovati spomenutu tjelesnu sposobnost od opće tjelesne aktivnosti (eng. physical activity) koja se odnosi na razinu ili intenzitet tjelesne aktivnosti tijekom dana, a može se izraziti potrošnjom energije, prevladavajućom aktivnosti tijekom dana, brojem sati provedenih u određenoj aktivnosti tijekom dana i slično. U kliničkim istraživanjima potvrđeni su snaga stiska šake, brzina hoda, vrijeme potrebno za ustajanje sa stolca i testovi balansa kao pouzdani i osjetljivi pokazatelji za procjenu tjelesne sposobnosti. Oni se u procjeni tjelesne sposobnosti koriste pojedinačno ili su uklopljeni u složene testove/indekse kao što je kratki test tjelesne sposobnosti tj. SPPB (eng. short physical performance battery - SPPB). Zadnjih nekoliko godina tjelesna sposobnost povezuje se sa statusom vitamina D u tijelu, a povezanost se objašnjava učinkom vitamina D na mišićno tkivo. Cilj istraživanja bio je utvrditi razinu tjelesne sposobnosti u hrvatskih žena u postmenopauzi i njezinu povezanost s koncentracijom vitamina D. Istraživanjem su obuhvaćene ukupno 194 ispitanice u postmenopauzi dobi 50 i više godina. Svim ispitanicama izmjerena je tjelesna sposobnost i određena serumska koncentracija 25-hidroksivitamina D (25(OH)D). Razina tjelesne sposobnosti procijenjena je pomoću kratkog testa - SPPB koji uključuje procjenu uobičajene brzine hoda, vremena potrebnog za ustajanje sa stolca 5 puta za redom bez pomoći ruku i ravnoteže pomoću tandemskog testa. Dodatno je izmjerena najveća brzina hoda i snaga stiska dominantne šake hidrauličkim dinamometrom. Prosječna dob ispitanica iznosila je 60,6 godina, prosječno trajanje menopauze iznosilo je 11,4 godine, a prosječan indeks tjelesne mase iznosio je 29,0 kg/ m2. Prosječna koncentracija vitamina D iznosila je 49,1 nmol/l (±17,1 SD). Prevalencija insuficijencije, deficita i teškog deficita vitamina D iznosila je kako slijedi 90,7 %, 59,3 % i 14,4 % (granične vrijednosti 25(OH)D <75, <50, <30 nmol/l). Koncentracija vitamina D značajno se smanjivala s porastom dobi ispitanica (r = -0,25; p<0,001). Prevalencija teškog deficita vitamina D (<30 nmol/l) u ispitanica dobi 70 i više godina iznosila je čak 36,7 %. Prosječna tjelesna sposobnost ispitanica bila je osrednja (SPPB 7,77±2,37). U 28,3 % ispitanica izmjerena je loša (SPPB 0-6), u 28,9 % osrednja (SPPB 7-9) i u 42,8 % dobra (SPPB 10-12) tjelesna sposobnost. Najbolje su ispitanice izvele standardizirani test za procjenu uobičajene brzine hoda (79,9 % dobro do izvrsno), nešto lošije test za procjenu ravnoteže (59,3 % dobro do izvrsno), a najlošije test za procjenu snage mišića nogu (35 % dobro do izvrsno). Tjelesna sposobnost smanjivala se s dobi ispitanica (r = -0,49; p<0,001) i bila je pozitivno povezana s koncentracijom vitamina D (r = 0,59; p<0,001). Od pojedinačnih testova tjelesne sposobnosti najsnažniju povezanost s koncentracijom vitamina D pokazao je test najveće brzine hoda (r = 0,60; p<0,001) i D snaga stiska dominantne šake (r = 0,53; p<0,001). Tjelesna sposobnost bila je veća što je bila veća tjelesna aktivnost, odnosno manji broj sati proveden sedentarno u toku dana (korelacija SPPB-a i tjelesne aktivnosti: r = - 0,34; p<0,001). Rezultati ovog istraživanja ukazuju da je prosječna razina tjelesne sposobnosti u hrvatskih žena u postmenopauzi osrednja, odnosno da se u gotovo jedne trećine žena u postmenopauzi može očekivati loša tjelesna sposobnost. Kako se loša tjelesna sposobnost u istraživanjima povezuje s povećanim rizikom od smrti, lošijom kvalitetom života i povećanim rizikom od nesposobnosti i institucionalizacije važno je unaprijediti razinu tjelesne sposobnosti u hrvatskih žena u postmenopauzi. Obzirom na ovim istraživanjem utvrđenu pozitivnu povezanost dobrog statusa vitamina D i tjelesne sposobnosti može se očekivati da će se provođenjem javnozdravstvenih mjera za unaprjeđenje statusa vitamina D u hrvatskih žena u postmenopauzi poboljšati i tjelesna sposobnost. Rezultati ovog istraživanja pokazali su pozitivnu povezanost tjelesne sposobnosti i tjelesne aktivnosti. Stoga može se pretpostaviti da se razina tjelesne sposobnosti u žena u postmenopauzi može povećati i poticanjem svih oblika tjelesne aktivnosti uključujući i hodanje, a posebice provođenjem ciljanih programa za unaprjeđenje ravnoteže i snage mišića nogu.