Rituximab in treatment of ANCA vasculitides - from clinical studies to clinical application

Broj: 2, 2013 Rubrika: Sažetak Autori: Srđan Novak, Dušanka Martinović Kaliterna

Rituksimab je monoklonsko protutijelo usmjereno na CD-20 pozitivne B limfocite. Tijekom proteklih 16 godina učinkovitost i sigurnost primjene rituksimaba u liječenju reumatoidnog artritisa, kronične limfocitne leukemije i Ne-Hodgkin limfoma dokazana je u mnogobrojnim kliničkim ispitivanjima te objavljeno u brojnim publikacijama. Osim u ovim indikacijama, dokazana je učinkovitost i sigurnost primjene rituksimaba u ANCA vaskulitisima. Vaskulitis je upala stijenke krvne žile i može zahvatiti bilo koje tkivo ili organ. Standardno liječenje uključuje primjenu steroida, ciklofosfamida te terapiju održavanja azatioprinom. Kako su ispitivanja pokazala da važnu ulogu u patogenezi vaskulitisa imaju B limfociti, u liječenje ove bolesti uključuje se i rituksimab u dozi od 375 mg/ m2 jednom tjedno kroz 4 tjedna. RAVE ispitivanje provedeno je na 197 bolesnika sa Wegenerovom granulomatozom i mikroskopskim poliangiitisom. Primarna mjera ishoda bio je postotak bolesnika koji su postigli remisiju tijekom liječenja rituksimabom u usporedbi sa standardnim liječenjem ciklofosfamidom u trajanju od 6 mjeseci. Ispitivanje je pokazalo da je rituksimab učinkovit lijek kojim se postiže remisija u liječenju bolesnika sa Wegenerovom granulomatozom i mikroskopskim poliangiitisom. Ukupan sigurnosni profil rituksimaba bio je postojan i u skladu sa ranije provedenim ispitivanjima. RITUXVAS ispitivanje provedeno je na 44 bolesnika sa novodijagnosticiranim ANCA vaskulitisom kod kojih je zahvaćen bubreg (biopsijom dokazan nekrotizirajući glomerulonefritis). Primarna mjera ishoda bio je postotak bolesnika koji su postigli remisiju tijekom liječenja rituksimabom u usporedbi sa standardnim liječenjem ciklofosfamidom u trajanju od 6 mjeseci. Ispitivanje je pokazalo da je rituksimab učinkovit u liječenju ANCA vaskulitisa u bolesnika u kojih je zahvaćen bubreg. Sigurnosni profil lijeka bio je podjednak u obje ispitivane skupine bolesnika.

Broj posjeta: 3

Uredi