Prevencija pada u bolničkih bolesnika

Marija Medved, Josipa Vujanić

Pad je iznenadna, nenamjerna promjena položaja koja dovodi osobu na nižu razinu, predmet, pod ili zemlju, a nije posljedica nagle paralize, epileptičnih napada ili izvanjske sile. Na pad utječe osobni uzrok i utjecaj okoline. Postoje rizici pada na koje možemo utjecati i oni na koje to ne možemo. Primarni cilj u prevenciji pada je rizične činitelje svesti na najmanju moguću mjeru. Pri planiranju preventivnih mjera važan je holistički pristup rješavanju problema, postavljanje ciljeva i temeljita subjektivna i objektivna procjena bolesnika. Padovi su čest uzrok morbiditeta i mortaliteta, napose među bolesnicima starijim od 65 godina. Povezani su s invalidnošću, produljenim boravkom u bolnici i rizikom premještanja bolesnika u drugu ustanovu. Padovi su posljedica brojnih činitelja zdravstvenog stanja bolesnika, reakcije na liječenje, infrastrukture i sigurnosti bolničkog okoliša. Stoga su padovi unutar bolnice primjereno mjerilo sigurnosti bolesnika. Uzroci su povezani s međudjelovanjem izvanjskih (izlaganja izvanjskim opasnostima) i unutarnjih činitelja (osobitosti pojedine osobe). Osobni uzrok uključuje osobitosti svakog bolesnika, kao što su dob, pokretljivost pomoću pomagala (štap, štake i hodalice), funkcionalne sposobnosti (oštećen vid i sluh) te kronične bolesti i stanja (hipoglikemija, hipotenzija, vrtoglavice). Utjecaj okoline pak uključuje slabo osvjetljenje u bolesničkim sobama, skučen prostor i udaljenost kupaonica, smještaj u krevetima bez kočnica (visok krevet) i bez zaštitnih ograda te udaljenost noćnog ormarića. Postoji rizik od spoticanja o kućne ogrtače i pidžame, tepih i druge predmete, o skliske površine, posebice tvrd i mokar pod u kupaonici, stepenice te sve nestabilne i neravne površine u bolnici. Bolesnici najčešće padaju s kreveta, u hodnicima, u kupaonicama, toaletu, tijekom premještaja na drugu lokaciju u sjedećim ili ležećim kolicima. Kod procjene bolesnika potrebno je odabrati sestrinsku dijagnozu: smanjeno podnošenje napora, smanjenu mogućnost brige o sebi (kupanje), smanjenu mogućnost brige o sebi (odijevanje i dotjerivanje) te visoki rizik za ozljede. U medicinskom kartonu / povijesti bolesti bolesnika / sestrinskoj dokumentaciji treba dokumentirati: procjenu rizika za pad, ponašanje bolesnika, primijenjene intervencije te odgovore bolesnika na primijenjene intervencije.