Glomerulonefritis u Henoch-Schönleinovoj purpuri – prikaz bolesnice

Joško Mitrović, Ivica Horvatić, Vesna Sredoja Tišma, Jadranka Morović-Vergles

Hemoch-Schönleinova purpura (HSP) ili IgA vaskulitis najučestaliji je oblik sistemskog vaskulitisa u djece. U oko 90% HSP javlja se u djece, dok je u odraslih rijetka. Etiologija HSP nije jasna, ali se pretpostavlja da važnu ulogu u stvaranju IgA-imunokompleksa i njihovom taloženju u stijenkama malih krvnih žila imaju vanjski čimbenici (virusi, bakterije) u genetski predisponiranih osoba. Klinički HSP očituje se palpabilnom purpurom u odsustvu trombocitopenije ili koagulopatije, artritisom/artralgijama, abdominalnim bolovima i/ili oštećenjem bubrega. U adolescenata i odraslih u usporedbi s pedijatrijskim bolesnicima, bubrežna je bolest općenito težeg tijeka i u većine zahtijeva primjenu imunosupresiva. Simptomi i znaci oštećenja bubrega najčešče se javljaju u razdoblju od nekoliko do mjesec dana po pojavi prvih znakova bolesti. Dijagnoza HSP glomerulonefritisa zasniva se na kliničkoj slici i laboratorijskim nalazima, a potvđuje se dokazom IgA depozita u koži i/ili bubregu imunofl uorescentnom mikroskopijom. U liječenju se primjenjuju uz glukokortikoide i ostali imunosupresivi (cikolfosfamid, ciklosporin, azatiopirin), a ponekad intravenski imunoglobulini i postupak plazmafereze. Prikazali smo 24-godišnju bolesnicu koja se prikazala s kožnim vaskultičnim promjenama po tipu leukocitoklastičnog vaskulitisa i artritisom oba koljena. Uz primjenu antihistaminika i niskih doza glukokortikoida postignuta je potpuna remisija. Nakon četiri tjedna, na kontrolnom pregledu, u laboratorijskom nalazu urina prisutna je bila eritrociturija (10 eritrocita u vidnom polju) i proteinurija (700 mg u 24 satnom urinu) uz uredne vrijednosti ureje, kreatinina i klirensa kreatinina. Bolesnica je navodila povremene bolove u trbuhu. Zbog patološkog nalaza urina učinjena je biopsija bubrega i patohistološki je utvrđen fokalni segmentalni glomerulonefritis s obilnim IgA depozitima u sklopu HenochSchönleinove purpure. Liječenje je započeto s pulsnim dozama glukokortikoida, uz postupno snižavajuće doze tijekom ukupno četiri mjeseca. Na ordiniranu terapiju došlo je do potpune remisije bubrežne bolesti te nije bilo potrebe za primjenu drugih imunosupresiva. Zaključno, ističemo da je u bolesnika s HSP potrebno redovito praćenje funkcija organa zbog mogućeg razvoja i bubrežnog oštećenja koje se može očitovati i nakon nekoliko tjedana od pojave odnosno regresije kožnih i zglobnih manifestacija.