FARMAKOTERAPIJA SPONDILOARTRITISA

Božidar Ćurković

The objectives of treatment of spondyloarthritis are to improve functional status, diminish pain, prevent structural deterioration and reach drug free remission of disease. Nonsteroidal antiinflammatory drugs are the cornerstone of pharmacological intervention for ankylosing spondylitis, rapidly reducing pain and stiffness, and possibly modifying natural course of disease when given continuously. Conventional disease-modifying antirheumatic drugs which have been shown to be effective in the treatment of rheumatoid arthritis, have no proven such efficacy in spondyloarthritis. TNF-α blockade is highly effective in targeting the different disease features (axial disease, peripheral arthritis, enthesitis, and extra-articular features such as psoriasis or uveitis). There is no current evidence for the efficacy of other biological therapies in ankylosing spondylitis and psoriatic arthritis and every effort must be made to use TNF-α antagonists optimally.

Cilj liječenja bolesnika sa spondiloartritisom je poboljšati funkciju, smanjiti bolove, prevenirati strukturne promjene i postići remisiju bolesti bez daljnje primjene lijekova. Nesteroidni antireumatici su i dalje lijekovi prvog izbora za ankilozantni spondilitis. Djeluju brzo simptomatski a u dugotrajnoj primjeni mogu povoljno utjecati na tijek bolesti. Standardni (sintetski) lijekovi koji modificiraju bolest nemaju djelotvornost kao u reumatoidnom artritisu. U liječenju spondiloartritisa značajan pomak napravili su TNF-α blokatori pokazujući djelotvornost u aksijalnoj bolesti, perifernom artritisu, entezitisima i izvanzglobnim manifestacijama kao psorijazi ili uveitisu. Zasad, nema dokaza o djelotvornosti drugih bioloških lijekova u ankilozantnom spondilitisu i psorijatičnom artritisu pa se moramo usmjeriti na optimalnu primjenu TNF-α inhibitora