Authors:
Nikolino Žura, Lukrecija Jakuš, Kristina Curiš, Andreja Matijević
Summary
Sažetak
U osoba oboljelih od ankilozantnog spondilitoisa učestala je smanjena mobilnost prsnoga koša, a posljedično dolazi i do smanjenja plućne funkcije. Osobe oboljele od anklozantnog spondilitisa provode cjeloviti fizioterapijski tretman koji obuhvaća i terapijske vježbe s ciljem unapređenja mobilnosti prsnog koša i funkcije disanja. Provedeno je kratko istraživanje s ciljem utvrđivanja utjecaja cjelovitog fizioterapijskog tretmana na mobilnost prsnoga koša i forsiranog ekspiracijskog volumena. Na uzorku od 20 ispitanika oboljelih od ankilozantnog spondilitisa na bolničkom liječenju u Klinici za reumatske bolesti i rehabilitaciju KBC Zagreb, prosječne životne dobi 33,5 (±9,8) godina oba spola inicijalno je utvrđen indeks disanja u aksilarnoj razini te spirometrijski forsirani ekspiracijski volumen. Cjeloviti fizioterapijski tretman provođen je u prosjeku kroz deset dana te su ponovljena mjerenja mobilnosti prsnog koša i forsiranog ekspiratornog volumena. Obradom rezultata zaključili smo da je indeks disanja prosječno povećan za 0,4 cm izuzev u dva ispitanika u kojih je došlo do potpune ankiloze pa je indeks disanja na početku i na kraju mjerio 0. U završnom mjerenju spirometrijski mjeren forsirani ekspiracijski volumen prosječno je povećan za 100 mL, čak i u bolesnika gdje je nastupila ankiloza kostovertebralnih zglobova. Zaključujemo da rezultati ukazuju na potrebu provođenja spirometijskog mjerenja kao standarda fizioterapijske procjene, te da je moguće evaluirati utjecaj fizioterapije na respiratornu funkciji oboljelih osoba i kada je prisutna potpuna ankiloza kostovertebralnih zglobova.
