DISIMULACIJA REUMATSKIH TEGOBA – JAVNOZDRAVSTVENI PROBLEM?

Ladislav Krapac

Aktivnim epidemiološki pristupom i/ili sistematskim pregledima mogu se otkriti i reumatske bolesti na koje se ispitanici ne tuže. U reumatološkoj praksi treba mislit i na tzv. “disimulante” - bolesnike koji imaju reumatske tegobe i/ili bolesti - prikrivaju ih, ili pak nedovoljno rano prepoznaju i liječe. 26 godišnja gitaristica prikrivala je tegobe tenosinovitisa desne podlaktice, kao posljedicu vježbanja. U sklopu zakašnjele terapije koju bolesnica nije u potpunosti provela bila je nužna i privremene imobilizacija udlagom, s kojom je gitaristica vježbala sviranje. 45 godišnja radnica je zbog nedovoljno rehabilitirane traume šake i straha gubitka posla prerano vraćena na posao krojačice (disimulacija!). Neeregonomski dizajnirane škare potencirale su opterećenje dominantne ruke pa se razvila slika kroničnog regionalnog bolnog sindroma (CRPS). 58 godišnja liječnica (specijalistica radiolog) je prikrivala bolne simptome desne šake i podlaktice kao posljedicu intenzivnog rada na računalu. Kad je u njenoj ustanovi nabavljen aparat za ultrazvučnu dijagnostiku, radno oduševljenje i dodatno opterećenje dominantne desne ruke je uz raniji tenosinovitis (sindrom prenaprezanja) pridonijelo razvitku i znatno bolnijeg i u liječenju zahtijevnijeg CRPS. 94 godišnja harfi stica je tijekom radnog vijeka zanemarivala morfološka promjene kralježnice s popratnom simptomatolgijom! Razvila je tešku osteoporozu (patološke frakture!). Ipak, ona i danas vježba sviranje harfe (radna terapija?), na izuzetno zahtijevnom i “neergonomskom” instrumentu i povremeno nastupa. Starije osobe, pri lječenju ozljeda disimuliraju tegobe, dok su mladi, posebice nezadovoljni radom, ali i nakon prometnih nesreća ili ozljeda na radu skloni potenciranju bolnih reumatski sindroma. Nezaposleni, ali i ljudi koji zbog zadovoljstva radom ne žele prekinuti rad, disimulacija reumatskih tegoba može odgoditi, pa i otežati liječenje i time prerasti u ozbiljan javno-zdravstveni problem.